Još nek mi netko kaže da su rockeri samo pozeri.....kill you....

Ja sanjam jedan bijel Božić
Da opet dođe u moj grad
Da su zvijezde gore
I tiho da se stvore
Svi ljudi koje volim ja

Ja sanjam kako snijeg pada
I odmah tužan postanem
Jer KRAJ STARE ŠKOLE
GDJE SE MLADI VOLE
Nisam tebe pronašao ja

Ja sanjam ljeto u zraku
Da opet dođe u moj grad
Da su zvijezde gore
I blizu da je more
Tek tada bit ću sretan ja

Da su zvijezde gore
I blizu da je more
Tek tada bit ću sretan ja
Sretan ja…


Evo, to mi je jedna lijepa Božićna pjesma od Prljavaca (?!?) joj neznam zbilja stvarno tko to pjeva, evo hrvatski band je, ali tko….joj nisam sigurna.

No, ovaj post posvećujem FUXICI…. Nije ljudi da ostale zanemarujem, nedaj Bože, ali moram joj pomoći, ne mala? :) Aj ljudi ne ljutite se, jer u ovom postu će te se moći i vi pronaći, ma mogu se kladiti da više vas ima ovakvih razmišljanja, problema… i tak to.

Opet se ja mogu kladiti da se pitate zašto su one riječi gore podebljane… u onoj pjesmici, afkors. E pa zato da bi vi imali što pitati, ne? Looool…. Ne, nego jer je to tema, pa ne baš tema, ali bit ovog posta.

Kraj stare škole gdje se mladi vole.
Mladi vole…
He, he… nisu svi mladi te sreće. Koliko mi je puta prošlo kroz glavu . Nije to sada neki problem, jer uz prijatelje sve ne mogu se osjećati usamljeno… ali kada navečer u gradu vidim dečka i curu kako šetaju zagrljeni baš mi bude krivo.
Nije problem u debljini i mršavosti… Nije toliko problem u izgledu… Znam, fuxa, znam da nije ugodno kada znaš da nešto na tebi nije u redu, nije onako kako ti misliš da treba. Ne kako drugi misle, nego TI si zamisliš izgled savršene osobe i misliš da i drugi imaju to u vidu. Ali možda drugi baš tu tvoju, kako ju ti smatraš, manu gledaju kao vrlinu. Vjeruj, imam i ja par frendica kojima je težina malo preko prosječne, no one s tim nemaju problema. Ne kažem ja da si ti sada neka napuhana debela ženskurina ;) ne, ne…. Nisam te još ni vidjela… ali iz tvojih komentara sam vidjela da se smatraš malo punašnom….

Veći je problem u pristupu i ponašanju, nego u izgledu… ono kako vi nastupate pri upoznavanju… Jer bili vi extra super jebozovni nije bitno, ako vam je osobost na ravnoj nuli. Npr. mala doza sramežljivosti može dati veliki plus na onome kako djelujete na druge, ali velika sramežljivost je inače minus kod večine… ili pak pretjerana otvorenost vrijedi kao i velika sramežljivost. A nije samo problem u tim osobinama. Stav znači mnogo. Ponašate li se popur kraljice svijeta, to tako lako odbija ljude, ono kada ste puni sebe, kao da su svi drugi ispod vas… pretjerano samopouzdanje, da… Ili npr. ako imate fobiju od pogleda drugih ljudi… tu ima dvije varijante, ali obadvije su odbojne… mislite li da svi gledaju u vas pa si napunite glavu kako ste vi super, super ultra hot…to jako zna ići na živce, kao i ovaj slučaj kada si opet umislite u glavu da cijeli prokleti grad bulji u vas pa onda vjerojatno nešto nije dobro na vama, joj što ako vam se razmazala šminka ili ste krivo odabrali odjeću…
Ovo sam izvukla neke osobine od meni poznatih ljudi za koje mislim da nisu dobre… nije sada da im sudim, jer nobody's perfect ali morala sam malo razraditi tematiku… oprostite ako sam vas možda uvrijedila ovim postom, nije namjerno.

Ali koji vrag onda da se učini kada skužim da imam jednu manu koja može sve, ali mi samo ne može ići u korist… ne možemo je se riješiti, ili ju možemo prikriti ili ju bar malo suzbiti… a kako….? Čitala sam u jednoj filozofskoj knjizi da je prvo potrebno naći te mane… kada smo ih našli postati svjesni da ipak ima ljudi koji nas vole unatoč tim manama… one su tu oduvijek, znači sastavni su dio naše osobnosti. I tada moramo nastojati da i pretvorimo u vrline… ali kako? E tu bi meni dobro došla pomoć…

Znam samo da nemaju svi isti ukus… neki vole ljude sa smislom za humor, a neki vole tiše ljude… Neki pak vole one koji su u centru pažnje, a neki one koji tiho stoje u kutu i mudro promatraju situation ;) ali sve u svemu znam da ono što je nekima mana, drugima je vrlina, i to mi daje neku utjehu… jer nekome ćeš se kad-tad svidjeti, be sure…

Ako ti ne voliš svoju kilažu, tko kaže da ju drugi neće voljeti, ne fuxica ;) ?

No, to bi bilo to… još bih ja to malo odužila ali evo u wordu su mi već dvije stranice pune došle, pa mislim da je sve to skupa malo predugo… sorry, fakat sorry ljudi ;)

Kizzach……….svima……… a ako ste uspjeli pročitati ovaj post, onda obavezno pročitajte i onaj gornji…. Ima mala obavijest….. Važna obavijest….

Uf, ustala sam se u 8...u 8 sati!!!
Morala sam ići kod doktorice, pa sa prijateljicom popodne na kapuchino u Opatiju (malo smo se počastile) a nakon toga sam imala jedan rođendan sa kojeg sam ranije otišla jer me užasno boli glava...a i nije mi ekipa baš, pušta se techno... ma nije mi baš nešto.
No, da se vratim....ta užasno glavobolja.... ma crkla sam.
Zato danas evo jedan kraći post, nije smiješan ali believe me....nije mi do smijanja.
Sad idem lijepo spat u svoj dragi krevet....
Eh da....dobila sam novi killer :) i sada slušam soad - toxicity

kizz.....svima.

And one, and two, and one, two, three, four…
Danas sam se ustala iz mrtvih u 1.15…. a sada je točno 14.52 (ovo tipkam na wordu, da se razumijemo)… slušam Offspring (Conspiracy of one) dobar album, preporučam vam ga, prežderavam se kiflicama sa puno šećera [izgledaju kao puno malih Mount Everestića sa nekim kuglastim snijegom loooool, zato su mi baš cool (hladne, if you don't know english, shame on you! And if you really don't know english, you wouldn't understand this….oh, lucky me… becouse if you understand this….i think you'll kill me….. mother!!! Bolje da prekinem ;))] i imala sam u planu pospremiti ovaj moj mali kutak u stanu ali nema šanseeeee….. he, he, grizite se starci, ali ja ne pospremam sobu dok i zadnja kuglica prašine ne bude iskašljana!!! Buahahahah…..I am sooooo mean!!!
Ajme, već mi je slabo od ovih kiflica, ali još jedna moja novogodišnja odluka je da se zdebljam. Da, da niste krivo pročitali… Moram nabaciti malo kila, inače kad me fuxica vidi će me se prepasti… kaj je ovo kostur ili bebach…?!?!? Aaaa…. I pobježe ona ;)
Evo, odustala sam od kifla, već mi je zbilja mučno…idem po jednu cedevitu sa ledom (haha…stara će me ubiti kada vidi još jedan Mount Everest, ali ovaj put u čaši sa ledenim vrhom….mljac…..)…
Dakle, sada je 15.02 i napravila sam cedevitu…. Ma nije to niš nenormalno, ne? Ali ovo je…ako se ne želite razočarati u meni, bolje ovo ne čitajte….khm….da…. dakle, išla sam raditi cedevitu… i uzmem ja čašu, jel? Otvorim komodu i izvadim cedevitu u vrečici. Sagnem se i povučem ladicu van i uzmem žličicu…. Sa žličicom stavim cedevitu u čašu i vratim vrečicu gore u komodu. Čašu odložim na stol. Fali mi šećera. I tad se počne primječivati utjecaj kiflića na mozak. Ja onak flegma uzmem umjesto običnog šečera šečer od kiflića ( u kojem je inače i cimet…skoro sam napisala cement) i ja još uvijek flegma, zadubljena u neka moja plitkoumna razmišljanja sa onom prethodno izvađenom žličicom zagrabim u kifl - šečer sa cimetom i stavim DVIJE žlice u cedevitu u čaši i sve to polijem vodom, afkors… Još uvijek flegma spremim šečer i promiješam sve što je u čaši… sjednem za komp i idem piti te još uvijek flegma popljuvam cijelu tipkovnicu sadržajem iz čaše… Preporučam vam da NIKADA, ali baš NIKADA ne radite cedevitu sa cimetom…. NIKADA….
Zbilja je gadna, fuj mamicu joj….
Ako niš drugo, sada ste bar naučili kako se radi cedevita, ne? Pa naravno, nego šta! Zahvalite mi u komentarima…zapravo nemojte ništa pisati u komentarima ako ne mislite napisati nešto (ne)pametno….mrzim komentare tipa „ej ja sam nova, super/cool/strava/odličan/zakon/zgodan itd. blogich, dođi na moj i pusti komentar“ hvala Bogu malo ljudi mi je to napravilo, ali ako ja to vama ne radim zašto bi vi meni… sad sam tužna…. šmrc……
Hmm….što sam još htjela podijeliti sa vama? Aha, danas sam si oprala kosu sa nekim novim shamponom….. [egoistično blebetanje ON] mmm, prekrasno smrdi, a kako je tek mekana…. Obožavam taj šampon, moje kose se ne bi postidjela ni Catherine Zeta Jones….. prekrasna je… baš sam zadovoljna [egoistično blebetanje OFF]
Sada ima samo da vas još pozdravim puno, puno i jedan veliki kizzach…. Volim vas, ljudi….btw sad je 15.18… i idem van :p aaaaa napokon….. kizzach from bebach ;)

P.S. nemam boleštinu na oku looooooooool........ hvala, hvala.....


EDIT - tamo iznad boxa nazvanog pjesme imate jednu slikicu i iznad nje jednu....khm....moju....ali kakvu? Pa ajmo reći drukčiju pjesmicu, ma punk pjesma.... pa nek bude... pročitajte ju pa mi kažite ak vam je okej ;)

Evo mene opet…
Ako vas zanima (a zanima vas, znam ja to, da, da :p ) malo mi je bolje, neka bude kako je, dobila sam par darova i ja sva happy, daj ajde briši….. lol…. I malo kolača, to je to… kako je meni lako staviti onaj glupi smajli na facu…
Dakle, nisam ni skužila da blog imam već više od mjesec dana, čini mi se više, fuj koliko više…pih, čak 5 dana.
Sa gnjavažom vas, dragih strpljivih čitatelja koji jedva čekate da zabodete nos u moj shit od života, počela sam 20.11. He, nemojte se naljutiti sada tu nešto, znate da se samo malo „šalim“ :)
Danas se onak ponašam kao neurotična, patetična luđakinja jer sam jednostavno živčana. Da, da. A zašto? KIŠA PADA!!! Mama…….mrzim to, joj kako ja to fino mrzim. I ovako za blagdane „nije red“ da se ide van, bar su meni to tupili u glavu, ali nije mi još trebala kiša…. Ja i ovak samo vegetiram tu na stolici ispred kompjutera, ali više ni glavu ne mogu kroz prozor pružiti koliko kiša….pada. I pada. I pada. I samo fakin pada!!!
Padaj, padaj kišice, samo ne po moru, gdje se moja malena kupa u lavoru…. Ah, sjećam se te pjesme kad su mi je pjevali kad sam bila bebach… I onda se ljudi pitaju zašto se sada ponašam kao mentalno poremećena teenagerka.
Dakle, danas sam se testirala. Da, da, ja sam se testirala. Ne na alkohol, ni na drogu… zašto ste pomislili te dvije stvari!?! Pa zar vi o meni imate tako visoko mišljenje? Hahahahah….you wish. Ne, prošla sam one testove o osobnosti i tako neke gluposti, pa eno, tamo pored u boxevima su vam rezultati. I iskreno sam se začudila kako mogu biti tako točni… Hm…. Možda se i pofarbam onako, u pinky boju… Yap. Tada bi me definitivno poslali na Rab u umobolnicu. Više ne bi bilo oklijevanja ni okolišanja (zar nije to sve isto?). A poslali bi i mog starog kada bi vidio što sam napravila od sebe. Čist račun, duga ljubav. Ne znam što me puklo da ovo napišem, ali nije bitno. Jel tako? Ma nego šta.
Danas vam je malo onako, više opićeniji post, baš u nekom božićnom raspoloženju. I treba da bude tako, baš sam si malo provlačila neka razmišljanja kroz glavu danas, od desnog do lijevog uha, i obrnuto. Skužila sam da na kraju od svega onog nije ostalo ništa osim povrijeđenosti i ljutog raspoloženja. Pa neka.
Idem ja sada, odlučila sam pisati malo kraće postove…that is my new year resolution…
Kizz svima…..i odlučila sam se sada potpisivati kao rockbebach :) zar nije bolje nego rockchild… idemo akcija „unesimo spontanost u život jedne blogerice“ ili skraćena USUŽJB ma što god to značilo… još jednom kizz od rockbebachice….

P.S. nadam se da se nitko nije namjerno uvrijedio ovim postom, a ako je, neka shvati to kao slučajnost ;) još jedan kizz, treći po redu, kao treća sreća ;) kizz




to bi vam bilo mine eye ;)

Pozdrav svima… :) na ovu Badnju večer…

Ne želim ići na polnoćku… ne volim stajati u prepunoj Crkvi gdje bakice mole nešto sasvim drukčije od onoga što naš velečasni pokušava reći… Ne volim tu gužvu…

Prvo…. Sretan vam Božić i provedite ga u krugu obitelji i najdražih ljudi, budite sretni što su sa vama svi koje trebate. Budite sretni što imate braću i sestre, i iako se katkad posvađate s njima, zamislite kako bi vam bilo da ih nemate… Lijepo provedite sutrašnji dan, ma i vino neka se nađe negdje na stolu ;)

Drugo…? Nema drugog :p

Čula sam se sa jednim starim frendom, ne vjerujem da me se sjetio :) malo smo se razbrbljali, ma važno da smo čuli šta ima.

Ne volim blagdane. Ne znam zašto, ali ne volim…

Danas sam naškrabala još par pjesmica...

To je sve od mene za danas....čujemo se još....

kizz :)

Evo mene opet.
I ja ću ko i svi drugi pisati o zadnjem danu škole….fuck, fuck….lažem, neću!!! Ta nisam munjena da idem pisati o toj groznoj ustanovi… afkors, nije opet toliko loše tamo, a i svašta se da naučiti, no teška je, duga i dosadna…
Ugl, onako „patetična“ sam bila….hm, još jesam….zato jer ljudi s kojima sam nažalost primorana biti ostavljaju me na cjedilu, zabiju nož u leđa, laugh at, ma jednostavno su… frendovi, yeah right… A neznam čime sam to zaslužila… No nije važno, biti će bolje…

Ali opet, nisu svi takvi. Ima ljudi sa kojima sam u super odnosima, volim ih i oni valjda mene. A oni će mi sada preko praznika užasno nedostajati…već mi nedostaju! Zato i jesam u nekom depresivnom raspoloženju. Sorry, RATM…..ali neko vrijeme nećeš biti zadovoljan mojim postovima… Ali ja ih pišem za sebe, ne za druge… Kao što ih i drugi pišu za sebe, ne za mene… ne kažem ja da ti kažeš da ih ja pišem za tebe.... joj u koje se rasprave ja upuštam... Hoću reći dali imaš ti blog? :) ono prije zanemari... I nekima su tako važni komentari radi njihovog broja – meni su važni radi mišljenja ljudi, jer i ja volim raspravljati…ne se svađati, nego raspravljati…iznositi mišljenje….yeah, right…he,he…volim se ja svađati, volim, volim… mala svađalica.

Ali opet…znam da ništa neće biti bolje, no nekako me čisto boli k**** za to… Ljuta sam. Nisam više tako razočarana i povrijeđena koliko sam LJUTA. Iz daleka kada me vidite sve sam samo ne slatka, mila i dobra. Ma i način oblačenja, ma sve utječe na to kako te drugi vide. A budući da izdaleka djelujem coolerica…nisam. Samo znam dobro prekrivati feelinge.
I učim ja na greškama, ali samo učim…. Ne provodim naučeno u djela. That's the way…
Patetična… nisam patetična. Nisam. Samo se taj dan sve, ali ama baš sve okrenulo protiv mene, to je bilo nešto strašno. Sve sam krivo činila…za sve sam ja bila kriva. A ja se lako dam povrijediti. Ne uvrijediti – povrijediti…
Meni je inače čaša uvijek napola prazna.

And life is everything, but it is not pretty… Life is just another brick in the wall, empty wall.

I pitanje je koga sam izgubila….frendove ili dečka? Ovo drugo nisam ni mogla izgubiti, jer kako se može izgubiti nešto čega nema? Izgubila sam jedan mali dio ovog prvog, no zato sada drugi dio ovog prvog dobiva na veličini.

A evo i razloga ovom periodu mog čudnog ponašanja. Slatki mi je jedan tip… he, al tu ima problem. Dugo ga neću vidjeti, skroz do kraja siječnja….a to je tako dugo… A baš mi je lip…i dobar. Super je. Dobro se slažemo. A tako ga dugo neću vidjeti. Fali mi, već mi fali. Slušam pjesmu od Lane "Odlaziš".... evo što ljubav čini ljudima....

Ah, malo sam se izvukla, bila sam danas sa nekim ljudima za koje sam sigurna da smo si okej, ful su mi pomogli...

Fuxa, hvala...... komentar ti je prekrasan, hvala, hvala, hvala...... Moramo se nakon nove g. (do tada imam puuuuno obaveza) naći na bavariu!!! ;)

kizz.....

Uhvatilo me…
Ta ajmo reći vijest, mislim, nešto što sam saznala. Čak nisam ni saznala, to sam pretpostavljala, ali tako sam se nadala da nije istina. Ali je. Istina je, potvrdili su mi to.

I sada, ima ljudi koji kukaju „mene nitko ne voli“… A nisu u pravu. Ja sam ona koja je mislila da nju nitko ne voli (ah, pubertetlija……uskoro će i to proći, mislim, pubertet hoće, ovo drugo neće), ali to nisam govorila. Nisam ni trebala. Oni su mi sami rekli da me ne vole. Ne tim riječima, ali čitala sam između redova.

Ovaj post je dosta drukčiji od drugih. U drugima sam nekako vesela, čak ne vesela, nego optimistična, u nekim više, u nekim manje. Sada okrećem novu stranicu. Neću više. Želim reći, ne da neću više, nego ne mogu više.

Sama sam si kriva. Sama sam sebi znala reći da sam odvratna… Ovo sada djeluje umobolesno, ali svi imamo svoje mišljenje o sebi. No ono je ipak bilo kako-tako pozitivno, no sada više nije. Strah me.

Gledam druge ljude…ni sami ne znaju koliko su sretni. Najgore mi je kada netko meni blizak počne govoriti „ja ovo, ja ono“ u stilu da im je kosa grozna (ma mislim ko je još vidio voditi brigu oko kose, pa dajte ljudi prizemljite se, ne mora svaka vlas biti na svom mjestu… rasčupano je rockerski) ili da su obukli krive traperice (ma dajte, e pa to ne shvaćam)… Kakvi su to problemi, ma odjeća, izgled, ma nije to bitno…

Ali. Opet ta glupa riječ „ali“… užasno. Ja osobno ne brinem kako izgledam. Nije sada da hodam smrdljiva i masne kose po svijetu, ali ne volim stavljati pudere i raznorazne pomade po sebi, ne brinem previše u odabiru marki… Higijena je najvažnija, a potom šminke i takve gluposti…

A mene sude po izgledu, čak ne po onome kojem sam sama kriva... I to me užasno pogodilo. Možda ne shvatite što sam htjela reći ovom prethodnom rečenicom, ali nije važno...

Doživila sam slom… Jučer sam plakala. Nakon dugo, dugo vremena. I to ne samo onako suza, bezveze. Bila sam sama u stanu, pročitala sam neke poruke, upalila sam tu pjesmu i to je bilo dovoljno. Da, ja sam plakala. Ne kao dijete, da se nezna što je gore – zvuk plača ili lokva na podu. Skrhana sam bila. Tiho sam sjela pored radijatora i zamislila se. O njima. Nisam ni shvatila a već sam osjetila suze na licu. Rijetko plačem. Posljednji put, ma ni ne sjećam se... Previše mi se toga skupilo.

A zaista, za sve sam sama kriva. Kao malo dijete imala sam izbor, ali ne…ja sam bila svojeglava i to me stajala cijelog predstoječeg života. Ne govorite mi da sam si samo to umislila, nisam, vjerujte nisam. Ne govorite ni da će biti bolje, neće biti. Ne govorite ni da ću uspjeti sve riješiti, doduše uspjeti ću, ali biti će kasno…

Dovoljno sam štete napravila. Opet ću se rascmizdriti. Teško je sve to skupa. A ne mogu to podnijeti. Pila sam, bilo je bolje… Bila sam sama. Sada ne želim piti, nakon što se oporaviš, svi se problemi još teži vrate. Droge ne želim… Jedino što želim je vratiti vrijeme. Mnogo, mnogo mjeseci unatrag…

Možda uspijem… kizz…

Ti vidiš druge, ali sebe ne
Ne primječuješ da nema tebe
Da nema one rupice na bradi
Ti ideš gore…ostaješ
A znamo svi, rođeni smo s tim
Zaboravljam da zaboravila sam
Vrijeme u prošlosti koje budućnost je
Ponavlja se periodično, a ostaje dolje
Jer dolje je bolje
Ti znaš samo druge
Sebe ne prepoznaješ, svoje lice
Izgubljeno u mnoštu jednog
Sumornog dana u ulici
Ne primječuješ suzu na obrazu
Kao ni druga, beznačajna lica
Što žure za uspjehom svojim
Gazeći druge, gazeći tebe
A suza hlapi, sunce ju poziva
Ona ne odolijeva tom pozivu
Ti ne odolijevaš smrti
U crnom plašu sa kosom
Koja pokosi i zadnji tračak prijateljstva
Moga i tvoga, a dolje je bolje
Dolje gdje smrt vlada
A glad je vjera i molitva
Nesreća je dnevna zakletva
Stavih i ja plašt preko sebe
Jer ako ne odolijevaš smrti
Ne odolijevaš ni meni…
A ovi stihovi obavijeni crnilom
Znače i pokazuju samo jedno
Negdje u dubini mog pokvarenog srca
Stoje dvije riječi koje su sada dolje
A gore je bolje…
Riječi stoje ali dolje ne znače ništa
Volim te…ti si ostao gore
A dolje je tako bolje…
U paklu neispunjenih snova
Pridruži se crnom plaštu
Koji i dalje samo tebe sanja…
U paklu neispunjenih snova.

Evo vam jedna depresivna pjesma, na jednom bloga sam našla stih „kad gore je dolje, a dolje je bolje“ i baš sam ga uspjela nekako zapiknuti u ovu svoju ludu glavu, u školi sam napisala sama stihove „Dolje gdje smrt vlada, a glad je vjera i molitva, nesreća je dnevna zakletva“ i polako to zbarila sa ostalim, još nešto nablebetala i evo vam pjesmuljak, što kažete? I inače vam se ja bavim tipkanjem pjesama, ali evo ova mi je baš posebna, i posvećena je jednom liku :) A sada si vi razbijajte tikve kome ja to smrt šaljem… Ha, ha…. Ako shvatite zapravo o čemu ovo govori, pa čak i ako pročitate, biti ću happy… Možda i u idućem postu otkrijem koji je to vrag napisan ispod ovih „umirućih riječi“…

A sada moram još ovo napisati…ubijte me… Preskočite slobodno ovaj dio posta ako vam se ne žali čitkarati moja borba za poor people…
Citat sa chrissy.blog.hr „Licemjerni ste vi koji se odrpano oblačite, a imate novaca, samo da bi izgledali kao neki mučenici!“
Ajme meni, dođe mi da se prekrstim tri puta i da se iskreno ponadam da neću više čuti ove gluposti…. Postavlja se pitanje, pa zar čak i oni ljudi koji imaju para, zar oni svoje novce MORAJU trošiti na odjeću?!?!!?! Zar su novci tu, zar se oni zarađuju samo da bi tko mogao pokazati više svog snobizma?! Zar ne postoji važniji stvari nego vanjski izgled? Ne shvaćam… Kakav je to svijet u kojem je osnovno pravilo „imaj skuplje krpice i bolja si osoba…“ A tek komentari na njezine „prijateljice“ malo je debela, malo je visoka… Pa zar se prijatelji karakteriziraju samo po vanjštini, zar prijatelji…zar je važnije da su oni lijepi, nego da npr. tu su uvijek za tebe, ili se super zabavljate i slažete… I ta djevojka kao ima 16 godina?!?! Mislim wtf? Šta je tebe sada našao puknuti pubertet?
„I da znate, ne volim nasilje, a mene je jednom neka darkerica ili metalka, ne znam što je ona, nasred centra udarila u ulice kada sam joj rekla da ima poderane čarape! To me stvarno zabolilo, ne fizički, nego u duši. Ja sam joj samo htjela pomoći.“ opet njen citat.
Htjela pomoći?!? Ma na koji način je pomaganje to? Što ako više nema para da si kupi nove iste takve čarape, ili ako su joj baš drage, ma možda je i sama napravila tu rupu, pa šta?!!? Ma tko je toliko grozan da nepoznatim djevojkama nasred ulice ide reći nešto takvo, kakvo razmišljanje stoji iza takve osobe?
Ne mogu vjerovati kakvi ljudi postoje na ovom planetu… Ne podnosim ljude koji gledaju samo na materijalne stvari, ma dajte se ono probudite!!! Nije sve u tom jebenom novcu, kakva si ti to osoba ako ti je važnije kupiti majicu iz Sisleya sebi, nego počastiti svoje prijatelje sladoledom… Mislim glup primjer, ali samo želim reći da ću radije ušteđevinu, čak i ako je nešto sitno, podijeliti sa drugima, nego sebi kupiti nešto ultra skupo, a to mi nije nužno… Od onih ostataka novca od sladoleda si mogu kupiti jeftiniju majicu, a lijepšu i kvalitetniju!
Baš sam ljuta…dođe mi podne kada vidim kako se netko razbacuje novcem, a ima toliko siromašnih ljudi koji spavaju po klupama u parku i pokrivaju se novinama… koliko ih samo ima u mom gradu, dođu mi suze na oči kada zamislim kakva se tužna sudbina krije iza njihovih lica… Baš me zanima na što bi oni potrošili kada bi imali 700 kuna…
Još jedan citat, tj. Komentar na blog : „oprosti, ali kako možeš kupovati u second-hand shopu? jel znaš da su te stvari nosili ljudi prije tebe?? fuuj! pusa :)“
A malo nakon toga i ovaj : „ne razumijem što ti imaš protiv mene... ali ako tako želiš, neću ti više dolaziti na blog“
U redu je, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali mislim da je ovo zaista bolesno, govoriti drugima di će šta kupovati…

Evo SADA NASTAVITE ČITATI…. Moja mudrovanja su prestala…
Ma zapravo mislim da vam je nekako već na vrh glave mene i mojih gluposti, pa vas sada lijepo pozdravljam, i znam da pretjerujem sa duljinom posta, ali pjesma mi se baš svidjela, pa sam ju htjela podijeliti sa vama :)

znate vi da vas puno kizzam….. PUNO, PUNO, PUNO KIZZEVAAAA!!!

Evo pa malo promjena designa, napokon sam ga skužila, prokužila...
Još uvijek sam tužna ali evo, danas mi je dan super počeo, osim ovoga sam bila u kupovini, još malo darova i tako... Samo se bojim što će biti u školi, uprskala sam ovo polugodište, no nije frka, imam još šest mjeseci (ajme 6 !!! mjeseci, wtf....) želim ljeto!!!
Još mi nije blog gotov, biti će tu još promjena, ali evo pa neka bude za sada ovakav, može?
Kizz svima, čujemo se......

Dakle, kao što sam rekla Kužici, sinoć, ajmo reći jučer popodne sam samo malo rasčistila kauč, da imam kamo sjesti….toliko o pospremanju sobe!
I još nešto za Kužu, jučer sam morala ići ća jer mi stara skužila da umjesto da pospremam sobu ja visim na netu, pa se naduvala ko žaba i sve ono što ju je ispunjavalo istresla meni u lice, hoću reći održala mi je govor kojeg se ne bi posramili ni naši poštovani političari. Volim ja svoju staru, ali ponekad zbilja nije fer.
Dakle, moja soba….hmmm…odakle da počnem?


Ugl, ja sjedim za južnim zidom trenutno, di mi stoji komp stol. Pored mene je radijator i kauč, na istočnom zidu su vrata i par onih spomenutih darkerskih plakata, na sjeveru ormar i krevet, a na zapadu prozor i neke kutije. To za sada djeluje pristojno, zar ne? A istina je da mi je jedino kauč rasčiščen, prozor je oblijepljen nekim stickersima, radijator designed by me, vrata prekrivena plakatom, zid ima bezbroj lijepljenja i skidanja spomenutih te je to preživio bar 6 puta do sada, ormar mi se negdje ne da ni zatvoriti, a unutra je i mene strah zavirit, Kuža :) krevet nisam pospremila od prošlog tjedna (nedostatak sna i vremena) komp stol vrvi papirićima i cedeima, čašama i olovkama u svim bojama, ma ni najbolji crtači ih se ne bi posramili, a te kutije ispod prozora, one su zasebna priča… u njima ima od mojih crteža i pjesama do nekih starih stripova, to sve moram maknuti nekamo….

To bi bila moja soba, ali moja je i zato ju obožavam, makar već počinjem iskašljavati kuglice prašine… šalim se, ali i to bi moglo biti uskoro, osim ako mi majka ne donira sat svog strpljivog uređenja interijera…

A evo nešto i za ratm-a ako me opet budeš koji put čitao…. Voliš Electric nights? Mislim da tamo ima najbolji raspon glasa.

Don't forget where you are coming from, hide your make up…

Opet ponavljam da si moram malo urediti blog, ali kada ja to ne mogu……mrzim svoje znanje, mrzim sve što ima veze sa htmlom, a pogotovo mrzim što nemam vremena…. A možda danas što pokušam…

Evo, ne mogu a da ovo ne komentiram. Dakle, u prošlom postu naišla sam na comment stanovite Chrissy. Imam veeeeliki dojam da se ona samo šali sa opisom svog života, pogotovo na opisu njenih prijatelja….koji li su to komnetari, da ti mozak stane!

„jednostavno ne razumijem te rockere.. mislim što vi vidite u toj glazbi? pa to je samo dernjava i pjevači i pjevačice uopće nisu lijepi i drogiraju se!“ kaže ona

Rock kao takva vrsta glazbe nije dernjava…kako kaže anoniman posjetilac mog bloga ratm, kroz rock pjevači ispucavaju sve što im je na duši, svoje emocije, svoj stav o ponajprije životu. Ti svoj stav, Chrissy, izražavaš kroz uljepšavanje sebe, oblačenje u najnovije trendi krpe kojima večina ljudi, koji si to uspijevaju priuštiti, zapravo samo nesvjesno želi prikriti nedostatak samopouzdanja, neki nedostatak na svom tijelu koji misle da će biti manje uočljiv ako na majici piše dizajnersko ime u neon rozoj boji. Ima i druga strana medalje. Neki „rockeri“ također možda nemaju dovoljno samopouzdanja, traže se, ali oni to prikazuju kroz svoj stil, ako daju jasno do znanja koju vrstu glazbe najrađe slušaju, dakle iza nje mogu stajati najdepresivniji tekstovi, a rockeri onda uspoređuju i sebe sa tim tekstovima… Evo, to je neki primjer koji sam sada izvukla, pojma nemam odakle, ali to je moj stav. A nadam se da si ovim shvatila što ja želim reći, da nije važno dali je netko šminker, rocker, šofer, poduzetnik, osnovnoškolac, srednjoškolac, muško, žensko… Svi smo mi ljudi, samo postoje određene kategorije koje nas zapravo samo dijele, no svi želimo biti u barem jednoj kategoriji, jer želimo osjećaj da negdje pripadamo, a što je ipak najvažnije, da se osjećamo dobro i da volimo mjesto kamo pripadamo, bez obzira što drugi mislili o tome.

Al sam ga isfilozofirala, ne mogu vjerovati da sam ja ovo natipkala, no samo želim da svi fucking shvate da ja ne volim separiranje, ali volim istaknuti omiljene stvari, što mnogi ipak shvačaju kao da se ja odijeljujem, no nije istina….a ponajmanje je istina da želim drugima nametnuti svoj stil, ne, samo ga želim pokazati….

Nastaviti ću ovo u drugom postu, sada stvarno nemam vremena...kizz, and rock on....